← Teme[ tema 1 / 6 ]

Dosada i zastoj života u kasabi

[ pripovijetke ]

Jesen u mojoj kasabi
Zimska slika
Jedan dan u mojoj kasabi
Pitanja nad kasabom
U bosanskoj kafani

U ovim pričama se skoro ništa ne događa, i to je poenta: ljudi su besposleni i čekaju da dan prođe.

[ citati ]

Pripovjedač kaže da u kasabi nema događaja i da je tako oduvijek:

Prastaro bosansko ništa.

[ str. 17 ]

U kafani se šuti satima:

Pola sata. Sat. Dva.

[ str. 29 ]

Priča se završava rečenicom koja kaže da vrijeme stoji:

Vrijeme stoji...

[ str. 30 ]

Cijela kasaba pita:

Kako da se pobjegne od vremena? Šta da se radi?

[ str. 26 ]

Odgovor je pršulja, jelo od mesa i povrća koje se peče u pekari, a ljudi za njega skupe po nekoliko dinara. Čim zamiriše, pripovjedač kaže:

Olovna pitanja skinuta su s neba.

[ str. 27 ]

Mala stvar je dovoljna da brige nestanu, što pokazuje koliko je život tih ljudi prazan. Siromašni Pungo nije dobio svoj dio pa samo gleda druge kako jedu i žali:

Eh, da mi je barem samo jednom umočit'!

[ str. 27 ]

U Jeseni u mojoj kasabi dolaze putujući cirkusanti, a niko ne reaguje. Oni sami kažu:

Džabe dođosmo...

[ str. 9 ]

Pa odu tako da

niko to ni primijetio nije.

[ str. 10 ]

← Teme[ tema 2 / 6 ]

Siromaštvo i dugovi

[ pripovijetke ]

Blago u duvaru
Mašo cjepar
Tifanova pobuna
Naza vezilja

Siromaštvo se ne prikazuje kroz veliku tragediju, nego kroz sitne stvari: dug, nadnicu, posuđeni novac.

[ citati ]

Ibrišim je lihvar, čovjek koji posuđuje novac i traži veliku zaradu. Kad seljak ne može vratiti dug, Ibrišim se „smiluje“: ne uzima mu stoku, nego je upiše na sebe, a seljak je i dalje čuva i muze, i svake godine mu daje maslo, sir i vunu. Taj dogovor završava rečenicom:

I vuk sit i janjci na račun!

[ str. 33 ]

Ibrišim dobija, a seljak radi. Posljedica se vidi odmah:

seljačke oči tužno zure iz poderanih koliba i pastirskih dronjaka

[ str. 33 ]

Maso cjepar (cijepa drva) nosi tešku sudbinu već u prvoj rečenici:

Ide Maso, nosi četrdeset i pet ljeta i dugove.

[ str. 61 ]

Godine i dugovi su mu isti teret. Muči ga to što i drugi duguju njemu, ali se stidi tražiti:

Dužan, njemu dužni, to se dvoje sukobi u mozgu

[ str. 62 ]

Zadržava ga stid:

Obraz je obraz...

[ str. 62 ]

Na kraju puca:

Četrdeset i pet godina jada riknu kao zvijer

[ str. 64 ]

Tifana, dječaka bez oca, rodbina i kadija (sudija) guraju da ode u najam kod tuđih:

Zarobljenost među tri zvijeri...

[ str. 24 ]

Naza u fabrici ćilima radi za sasvim malu mjesečnu platu (str. 56).

← Teme[ tema 3 / 6 ]

Porodica, žena i djetinjstvo

[ pripovijetke ]

Majka
Prosanjane jeseni
Tifanova pobuna

Žena u ovim pričama živi zatvorena u kući.

[ citati ]

U Majci kuća ženi uzima život kao zatvor. Taj ženski život je „uzidan“ (str. 10):

Duvarevi tamni, u sjenci pili su krv iz ženskih obraza.

[ str. 10 ]

Majka stalno rađa:

Svake druge godine po jedno dijete došlo bi među nas.

[ str. 11 ]

Djetinjstvo je nesretno:

poslije su očeve batine bile svršetak radosti

[ str. 10 ]

Dječak vidi žene koje dolaze u posjetu i ne može zamisliti da su te žene ikad bile djeca:

Jesu li ikad bose skakale po livadama?

[ str. 11 ]

U Prosanjanim jesenima se djevojke udaju jedna za drugom:

Onda dođe jesen pa odvodi po jednu.

[ str. 2 ]

← Teme[ tema 4 / 6 ]

Odrastanje i prva želja

[ pripovijetke ]

Prosanjane jeseni
Prvi nemiri
Tifanova pobuna

[ citati ]

U Prosanjanim jesenima dječak osjeća Eminu:

ja se onda budim držeći Emininu ruku

[ str. 1 ]

Priča se završava rečenicom:

Soba vri suncem i životom.

[ str. 4 ]

U Prvim nemirima Rustem ima šesnaest godina (str. 5), a djevojke mu se smiju:

Pa što ne rasteš, bolan ne bio

[ str. 5 ]

Noću izlazi u polje i

ide i plače od vrele želje za ženom

[ str. 7 ]

Zatim kaže majci, a ona se samo tiho smije (str. 7):

Majko, ja hoću da me oženiš... odmah... brzo... vakat mi je!

[ str. 7 ]

Tifan sa sedamnaest godina pokazuje da je odrastao kamenom:

Tifanu je sedamnaesta godina a dobacio je starijim momcima kamena.

[ str. 19 ]

Kasaba za njega kaže, što otprilike znači da se počeo ponašati kao momak:

Tifan krisn'o neki dan kroz Pavlovac!

[ str. 20 ]

← Teme[ tema 5 / 6 ]

Izopćenici

[ pripovijetke ]

Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana
Mujo telal
Studeni putevi Mešana Ćore

Kasaba ima ljude kojima se ruga.

[ citati ]

Ćosan je ludak, a ljudi mu se smiju

kao što se obično ljudi smiju svojoj suludoj i ludoj braći

[ str. 64 ]

Bajko osjeća krivicu prema njemu:

Sve mu se čini kao da je on kriv za ovu tešku Ćosanovu noć.

[ str. 66 ]

Mujo telal (telal je gradski glasnik koji javlja vijesti) je siromah koji

živi tu kao stvar kojom se čaršija igra

[ str. 70 ]

Mešan Ćoro je slijepi pjevač. Ljudi mu daju novac

kao da čine prestup

[ str. 39 ]

Njega brine samo da se ne rugaju njegovom sinu:

samo da mu sina ne izvrgavaju ruglu

[ str. 43 ]

Kad se publika razbježi da gleda požar, on ostaje:

Sam. Opet sam i izgubljen

[ str. 44 ]

← Teme[ tema 6 / 6 ]

Običan čovjek, vlast i rat

[ pripovijetke ]

Svjedok Mujo Tica
Bošnjakluk Joze Čavara
Brkina priča o kugi

[ citati ]

Mujo Tica mora na sud kao svjedok i od straha zanijemi:

U Muji se smrzla duša.

[ str. 47 ]

Pokušava se spasiti govorom, jer bi

govorio bi i dva sata, samo da zaobiđe ono glavno

[ str. 47 ]

Joza Čavar je u tuđoj vojsci i osjeća se kao stoka:

me vode k'o ovna

[ str. 50 ]

Čuje samo

tuđe riči, sovku i pogrdu

[ str. 50 ]

Glumi nijemog da ga ne bi iskoristili, pa čak i spava s privezanom glavom da se ne odaje kad ga naglo probude:

glavu privežem za krevet

[ str. 51 ]

U Brkinoj priči o kugi narod priča kako je kajmekam (visoki turski činovnik, upravnik kraja) štitio sebe, a narod pustio da strada:

car daleko, bog visoko

[ str. 75 ]

Priča završava slikom. Kmetovi su seljaci koji rade na tuđoj zemlji:

obješeni ljudi, sve kmeti

[ str. 77 ]

← Ideje[ ideja 1 / 6 ]

Nepravda se opravdava vjerom i običajem

[ pripovijetke ]

Blago u duvaru
Tifanova pobuna
Mujo telal

[ šta znači ]

Nepravda u kasabi nije slučajnost, nego je ljudi održavaju tako što je proglašavaju „božijom voljom“ ili „bratskom brigom“. Opravdanja su dakle dio nepravde.

[ šta pisac time postiže ]

Ne drži pridike, nego ljudima stavlja u usta njihove izgovore. Čitalac sam vidi da riječi i djela ne idu zajedno, pa kritika pogađa način razmišljanja cijele zajednice, a ne samo jednog bogataša.

[ dokaz iz teksta ]

Čaršija o bogatima i siromasima govori tako da se nejednakost prihvata kao zakon svijeta:

dunjaluk je tako stvoren, šta moreš

[ Blago u duvaru, 31 ]

Šta ćeš: božije davanje!

[ Blago u duvaru, 32 ]

Čak se i kupovina kod lihvara smatra dobrim djelom (sevab je nagrada kod Boga):

da je i sevab u njeg pazariti

[ Blago u duvaru, 32 ]

Ibrišim moli samo za novac:

– Dukate daj, Bože!

[ Blago u duvaru, 33 ]

Kad ostane bez ičega, pita:

Šta sam Bogu skrivio?!

[ Blago u duvaru, 35 ]

Kadija o Tifanovom najmu govori kao o bratskoj pomoći, a Tifan se osjeća zarobljenim:

Vallahi, baš bratski, tako je.

[ Tifanova pobuna, 24 ]

U Muji telalu pripovjedač objašnjava da gladni ljudi u ramazanu iskaljuju bijes:

prazna crijeva stvaraju zlobu

[ Mujo telal, 71 ]

Odluče i pretuku Mujo:

Da ga naučimo dinu i postu!

[ Mujo telal, 71 ]

Poslije jedan od njih opravdava postupak, ali ni sami ne vjeruju u njega:

neuvjerljivo reče

[ Mujo telal, 73 ]

Meni se čini da pisac ne kritikuje vjeru, nego način na koji je ljudi koriste kao izgovor.

← Ideje[ ideja 2 / 6 ]

Zajednica sama stvara svoje žrtve

[ pripovijetke ]

Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana
Mujo telal
Studeni putevi Mešana Ćore

[ šta znači ]

Ljude koje kasaba izopći (ludak, siromah, slabić) ona i stvara i koristi: da ima kome da se smije i na kome da iskali bijes. Zato je krivica zajednička.

[ šta pisac time postiže ]

Briše granicu između „normalnih“ i „ludih“ i tjera čitaoca da se prepozna među onima koji se rugaju. Saosjećanje prema žrtvi tako postaje optužba cijele zajednice.

[ dokaz iz teksta ]

Pripovjedač kaže da u kasabi svake godine neko pobenavi, a ostali ljudi od toga žive, jer im daje temu i zabavu:

Pobenavi tako svake godine poneko u kasabi

[ Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana, 65 ]

Ćosanov život je

Satrven život.

[ Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana, 65 ]

Ljudi nad njim stoje, dakle u njemu vide vlastitu sudbinu:

kao nad svojim crnim udesom

[ Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana, 68 ]

Brko to kaže otvoreno:

Svi smo mi budale, moj br'te.

[ Ćoškaste noći Ibrahima Ćosana, 68 ]

Mujo telal

živi tu kao stvar kojom se čaršija igra

[ Mujo telal, 70 ]

životari sam usred ljudi

[ Mujo telal, 70 ]

Kad Mešan ode, svijet odahne:

svijetu bi odlaknulo.

[ Studeni putevi Mešana Ćore, 39 ]

← Ideje[ ideja 3 / 6 ]

Nasilje ide nadolje, a žena nema pravo ni na želju

[ pripovijetke ]

Majka
Tifanova pobuna
Prvi nemiri
Svjedok Mujo Tica
Mašo cjepar
Naza vezilja
Mujo telal

[ šta znači ]

Ko je pod pritiskom (siromaštvo, strah, običaji), iskali se na slabijem, pa se nasilje prenosi s oca na sina i s jačeg na slabijeg. Na dnu su žene i djeca, kojima se ne dopušta ni da nešto žele.

[ šta pisac time postiže ]

Nasilje prikazuje kao nešto što stvara cijeli sistem, a ne samo „zli ljudi“. To je moj zaključak iz ponavljanja, a ne pisčeva izričita tvrdnja.

[ dokaz iz teksta ]

Majka uči dijete da prihvati batine:

Svoj je otac, kad malo i udari... poljubi ga u ruku

[ Majka, 10 ]

Kad auto pregazi dijete, otac prvo prigovara majci zbog ponašanja pred ljudima:

Zar ne vidiš da te vas dunjaluk gleda.

[ Majka, 12 ]

Majka sinu ne zna dati pravi savjet. Pripovjedač pita je li to neznanje ili zabrana:

Dalje nije znala. Ili nije mogla?...

[ Majka, 13 ]

U Tifanovoj pobuni otac malog Tifana uči nasilju nad majkom:

udariti majku po obrazu tako da pukne

[ Tifanova pobuna, 20 ]

Poslije mu ostaje:

I kajanje što ju je nekad udarao.

[ Tifanova pobuna, 21 ]

Isti otac se, kad je kadijin sin udario Tifana kamenom, iskali na nekome nemoćnom:

isprebija kadijinu sluškinju

[ Tifanova pobuna, 21 ]

ni krivu ni dužnu

[ Tifanova pobuna, 21 ]

Slično je u siromašnim kućama. Mujo Tica, uplašen sudom:

izmlatio sina, udario mačku nogom

[ Svjedok Mujo Tica, 45 ]

Maso lupi vratima pa pseto:

zaskiča i pobježe

[ Mašo cjepar, 63 ]

A u ramazanu:

očevi tuku djecu

[ Mujo telal, 71 ]

Druga strana je žudnja. Rustemova majka se na sinovljevu želju za ženidbom:

nečemu tiho smijala

[ Prvi nemiri, 7 ]

Nazu, koja moli da je vjenčaju, dočekuje podsmijeh:

vodi me kadiji na nićah!

[ Naza vezilja, 59 ]

budalo budalasta, sikter!

[ Naza vezilja, 59 ]

Muškarcu je želja prirodna, a ženi se prepušta da bude smiješna.

← Ideje[ ideja 4 / 6 ]

Čovjeku treba drugi čovjek, a san je i utjeha i zamka

[ pripovijetke ]

Zimska slika
Jedan dan u mojoj kasabi
Blago u duvaru
Naza vezilja
Studeni putevi Mešana Ćore

[ šta znači ]

Ljudima su potrebne bliskost, ljubav i ljepota, i bez toga ne mogu. Kad to ne dobiju, sanjare. San pomaže, ali samo dok se ne sudari sa stvarnošću.

[ šta pisac time postiže ]

Likovi nisu samo siromasi i žrtve nego ljudi sa čežnjom. Zato ih čitalac razumije, a ne samo sažaljeva.

[ dokaz iz teksta ]

Pripovjedač to kaže otvoreno:

tako se čovjeku javi potreba za čovjekom

[ Zimska slika, 15 ]

potreba za čovjekom bezgranična

[ Zimska slika, 16 ]

Ishod je tužan:

želiš čovjeka, a on, sam i drag, odlazi

[ Zimska slika, 17 ]

U Jednom danu u mojoj kasabi prođu kola i

ljudi zaroniše u svoju prošlost

[ Jedan dan u mojoj kasabi, 18 ]

Ramiz poželi otići:

glavom preko svijeta

[ Jedan dan u mojoj kasabi, 19 ]

Ali se brzo vrate običnom danu:

pa zazvižduka.

[ Jedan dan u mojoj kasabi, 19 ]

Naza svoju potrebu pretvara u rad:

sve je to Naza ostvarivala na đerđefu

[ Naza vezilja, 56 ]

Ali san se ruši:

Uzaludno proljeće!

[ Naza vezilja, 60 ]

Ibrišim sanja zlato:

Zlato, miješati ga, gladiti, tonuti u njeg, živjeti zlatom!

[ Blago u duvaru, 33 ]

A završava:

Ništa, ništa više.

[ Blago u duvaru, 35 ]

Jedina ostvarena bliskost je među ocem i sinom. Mešan sinu kaže:

Evo ti, umotaj malko noge, menije vruće.

[ Studeni putevi Mešana Ćore, 40 ]

← Ideje[ ideja 5 / 6 ]

Dostojanstvo bez moći

[ pripovijetke ]

Tifanova pobuna
Bošnjakluk Joze Čavara
Mujo telal
Studeni putevi Mešana Ćore
U bosanskoj kafani
Mašo cjepar

[ šta znači ]

Slab čovjek ne može promijeniti stvari, ali može odbiti da se potpuno preda: šutnjom, pjesmom, tvrdoglavošću. To je moralna pobjeda, a ne stvarna.

[ šta pisac time postiže ]

Likovi nisu samo jadni nego drže do sebe, a priče ne obećavaju lažno sretan kraj. Zato su krajevi većinom otvoreni.

[ dokaz iz teksta ]

Tifan viče:

Neeeću!

[ Tifanova pobuna, 24 ]

Joza Čavar glumi nijemog pred vojskom:

ne bi me vas svit poteg'o za jezik

[ Bošnjakluk Joze Čavara, 52 ]

A na kraju s ponosom kaže:

nek sam Bošnjo, pa eto!

[ Bošnjakluk Joze Čavara, 53 ]

Mujo telal poslije batina:

zašuti rječitom šutnjom

[ Mujo telal, 73 ]

Mešan pjeva:

Niđe nejma sivih sokolova!

[ Studeni putevi Mešana Ćore, 44 ]

A sin pored njega, dakle otac se opire prkosom, a dijete čuđenjem:

zaneseno gledao lastavice na odlasku

[ Studeni putevi Mešana Ćore, 44 ]

Šutnja ima i drugu stranu: kolektivna šutnja u kafani je tupa:

Šuti i dim.

[ U bosanskoj kafani, 28 ]

A kad Maso pokuša da se pobuni, to završava nasiljem bez rješenja:

Podignuta sjekira sijeva i juri.

[ Mašo cjepar, 64 ]

← Ideje[ ideja 6 / 6 ]

Vlast i napredak ne pomažu običnom čovjeku

[ pripovijetke ]

Bošnjakluk Joze Čavara
Brkina priča o kugi
Blago u duvaru
Majka
Studeni putevi Mešana Ćore

[ šta znači ]

Država, vojska, sud i „napredak“ dolaze izvana i običnom čovjeku donose teret, a ne pomoć. Velika historija ide mimo njega.

[ šta pisac time postiže ]

Historiju vidimo „odozdo“, očima onoga ko je trpi. Kritika dolazi kroz humor i legendu, pa ne zvuči kao politički govor.

[ dokaz iz teksta ]

Joza kaže:

Jevropi je svejedno šta Jure Antin misli

[ Bošnjakluk Joze Čavara, 50 ]

U Brkinoj priči o kugi vlast je daleka:

car daleko, bog visoko

[ Brkina priča o kugi, 75 ]

Kajmekam se ne brine za narod:

dimi uz nargilu i grli ženu, šta ga briga

[ Brkina priča o kugi, 75 ]

Nepravda je i klasna. Kad ljude vode u rat, bogati su pošteđeni:

Samo begove, one bogatije i od soja, ostaviše na mijeru.

[ Brkina priča o kugi, 74 ]

Priča završava slikom:

obješeni ljudi, sve kmeti

[ Brkina priča o kugi, 77 ]

Kuga je slika gladi i nasilja nad nemoćnima (moje tumačenje):

sjela je turobna nasred tješilskog druma i proplakala

[ Brkina priča o kugi, 74 ]

Narod historiju čuva kao priču:

Bilo je – a možda i nije.

[ Brkina priča o kugi, 74 ]

ako on laže, lažem i ja

[ Brkina priča o kugi, 77 ]

I sud pomaže jačem:

sud ga zapečati, dođe pljenidba i dražba

[ Blago u duvaru, 31 ]

Napredak se pojavljuje kao opasnost ili zarada:

Auto je pregazio Fikreta i zaustavio se.

[ Majka, 12 ]

Projuri auto, zaspe te blatom

[ Studeni putevi Mešana Ćore, 37 ]

A Ibrišim želi:

cimentijerati po moderno

[ Blago u duvaru, 31 ]

Prosanjanje jeseni

Kviz

Teme

Ideje

Pismo piscu